A Question of Lust

Svima bi promaknula promjena na Julie.
Svima, no ne i njenom promatraču.

Julie je od one večeri kada su se ona i Damian gotovo poljubili, imala skrivenog promatrača. Nikolu. A taj je bio savršen špijun. Uvijek tu negdje u blizini, uvijek u tom društvu, tako da sve pažljivo prati…

Znao je da se nešto zbiva ili da će se uskoro zbiti. Znao je od onog trena kad je slučajno upao u predvorje kluba i zatekao neku čudnu atmosferu između Julie i Damiana. Činilo se kao da su zašutjeli i prekinuli što god da su radili onaj tren kad je ušao. To mu se učinilo sumnjivim pa ih je otad malo pažljivije promatrao.

"Dobro, Damian, što je to s tobom? Nisi svoj zadnjih nekoliko dana…" ispitivao je Damiana.
"A nisam, puknulo me proljeće valjda…" izvlačio se Damian.
"Kakvo proljeće, čovječe, skoro da je ljeto?!"
"A dobro, onda me ljeto puknulo! Ko da je bitno!" izderao se. Nije mogao podnijeti da netko nešto sumnja. Nitko nije smio otkriti što se dogodilo između njega i Julie. Pa oni su bili ekipa! Napustila bi ga ekipa da se to dozna… Okrenuli bi mu leđa rekavši kako može nešto petljati s frendicom za koju usto zna da ima dečka…
Ispao bih gad, prevrtljivac, lažac… A tko zna kako bi nju gledali nakon toga?
Ne, nikome ne smije reći što je bilo. To mora ostati samo na njegovoj duši. I na njenoj. Tko zna kako se ona osjeća zbog svega?

Zaspao je.
Da li od vina, kiše ili umora…nije bilo bitno.
Pokupila je svoje stvari, popravila svijetložutu haljinu i išuljala se van.

Tramvaj? Ma kakav tramvaj… Nije joj se dalo čekati. Nije joj se dalo biti među ljudima, ne nakon toga što je napravila.
Produžila je pješke doma.
Odlučila je još bar nakratko odagnati krivnju i uživati u okusu njegovih usana na svojima, na svojoj koži, kosi… njegovi dodiri kao da su joj još bili pod haljinom…

Dok je došla kući, vjetar ju je malo propuhao, razbistrio joj misli i smirio ju.
Tako da nije morala previše glumatati pred starcima i paziti da ne primijete na njoj da je sva usplahirena, uzdrhtala, neprisutna umom…

Uz kratko «Bok» starcima otišla je u svoju sobu, bacila se u krevet i zagnjurivši glavu u jastuk poželjela da ne mora sad o ničemu razmišljati. Ni o Damianu, ni o svom dečku, ni o počinjenom preljubu ni što sada…



……………

Probudivši se, Damian je protrljao oči i zbunjeno se ogledao oko sebe.
Gdje je? Aha, da…
Julie…
U sekundi se sjetio svega što je bilo. Činilo se kao da je prošlo svega par trenutaka otkad ju je držao u naručju i ljubio onako mokru i uzdrhtalu…
Kamo je nestala? Moram ju naći…

Ustao je s kauča, obukao majicu i izašao u noć.

...........

Kad je došao doma, mama nije prestajala s pitanjima i prijekorima zašto je mokar.
Naposljetku mu je rekla neka si uzme večeru i ako hoće, desert ima u frižideru.
Damian je zavirio u frižider i nasmijao se. U frižideru su bile jagode.

Ušli su u garažu.
Držeći ju u naručju, nogom je zalupio vrata. Kiša se cijedila po njima, no koža im je svejedno bila vruća. Usne uzavrele, tražile su poljupce…
"Ne!" dahnula je i odmaknula se od njega. Jedva.
Nije mogla kontrolirati svoje disanje i svoj glas, no pokušala mu je reći da ne smiju.
"Mi… ne smijemo… Ja…sam s njim… Volim ga… i nikad…nikad nisam ovakvo nešto napravila… molim te, pokušaj razumjeti… oprosti ako sam te navela da nešto krivo pomisliš…"
Znala je i sama da zvuči neuvjerljivo.
Odavali su je drhtanje glasa, izbjegavala je da ga pogleda u oči znajući da ako pogleda će on sigurno u njima vidjeti vatru i žudnju za njim…

I on je znao da ona laže. Ipak prihvatio je njene riječi, praveći se da im vjeruje.

Sjela je na kauč. On se neko vrijeme vrpoljio po garaži praveći se da nešto traži. Na kraju je, izlike radi, uzeo bocu vina koju je njegov frend iz benda tu ostavio, i otpio iz nje. Zatim je također sjeo na kauč, ostavljajući nešto prostora između nje i sebe.
Podigao je pogled s boce i pogledao ju umorno u oči. Umorno, kao da oboje znaju da ova igra nema smisla jer će prije ili kasnije završiti zajedno.
Ona je rezignirano uzela bocu iz njegove ruke i podosta otpila pred njegovim začuđenim pogledom.



"Daj to `vamo. Nije to za tebe", rekao joj je, i u mislima dodao: "Tebi to ne treba, ti si djevojka sunca i mjesečine, ti opijaš samom svojom pojavom, i mirišeš na jagode…"
Uzeo joj je bocu, sam otpio još jedan gutljaj, kad mu je ona bacila bocu iz ruke i poljubila njegove usne koje su sada imale okus vina.

Uskoro su ležali na kauču, dok se kiša cijedila sa njih…
U tu malu garažu bilo sabijeno toliko strasti koju oni nisu znali kako da izbace iz sebe, bar ne još… Njegova majica je ležala na podu, njegova ruka je ulazila pod njenu svijetložutu haljinu koja je sada bila sva promočena, a utoliko i primamljivija…
Ljubio joj kožu osjećajući sve okuse od kojih je bila napravljena: i onu morsku sol, i šećer zbog kojeg je tako slatko treptala i umilno govorila, i onu začinjenost zbog koje je bila i anđeo i vražićak istovremeno…
A kosa joj je, usprkos kiši, mirisala na jagode i tim ga mirisom izluđivala…

Vidio ju je slučajno sljedećeg dana. Šetala je sama u velikom parku.
Još svježa uspomena na onu večer pecne ga i on joj odluči prići.
Krenuo je za njom polako, da ga ne primijeti.
Hodala je polagano, svijetložuta haljina lepršala joj je oko nogu. Uskoro je sjela na jednu klupu i ispružila se na njoj. On joj je prišao vrlo oprezno, pomalo u nedoumici dali da joj da do znanja da je tu ili da se jednostavno okrene i pobjegne.
Imala je slušalice u ušima. Pjevušila je neku njemu nepoznatu melodiju.
Stisnuo je šake pokušavajući se oduprijeti porivu da joj pomiluje dugu kosu koja je rasuta ležala na klupi
Sjeo je na klupu tik kraj njene glave i vođen mirisom jagode, pružio ruku prema njenoj kosi…

Osjetivši dodir na svojoj kosi, prenula se. «Mislila sam da sam sama», rekla je slatko trepnuvši kapcima. Zrake svjetlosti ponovno su joj zaigrale po kapcima. Nije imala pojma kakav utjecaj ima na Damiana.

"Mda, bio sam u blizini, vidio te i odlučio pozdravit" , rekao je smeteno, ne ispuštajući njenu kosu. Zbunjen i smeten, tako se sada osjećao.

Zamračilo se. Oboje su pogledali gore u nebo i vidjeli oblake kako se spremaju na kišu. "Damn, a baš sam se veselila ovom sunčanom danu" , rekla je vidno razočarana.
"Voliš ljeto?" upitao ju je.
"Obožavam ga! Sunce, more, trag soli na koži…" odgovorila je.
On je neprimjetno zadrhtao na njene riječi. Već ju je u mislima vidio kako leži u badiću na nekoj plaži, kako izlazi iz mora sva mokra i trči mu u susret, pri poljupcu osjeća sol na njenoj koži…

"Trebali bismo krenuti, kiša će svaki tren" , prenula ga je.
Naglo je ustala. Pritom njena kosa ga je slučajno okrznula po licu i taj dodir tako je zapekao.
"Da, u pravu si" , odgovorio joj je, i odlučio riskirati, "garaža gdje moj bend ima probe je u blizini, možemo se tamo skloniti…"

Poziv je ostao visjeti u zraku.

Probudila se sljedećeg dana dosta ranije nego što je planirala. Od silnog uzbuđenja valjda. I probudila se s glavoboljom.
"Ah, mamurluk", pomislila je.
No čim se sjetila jučerašnje scene s Damianom, otrijeznila se i glavobolja je čudotvorno nestala. Uspravila se u krevetu i počela razmišljati.
"Ok, činjenica je da se skoro desio poljubac. Ali tko je tu koga htio poljubit? On mene ili ja njega? Sljedeća dilema: kad je njegov frend upao, oboje smo se prepali i odmaknuli. Što bi bilo da se nismo odmaknuli i da njegov frend nije došao? Što bi bilo da nismo bili prekinuti?"
Nakratko je zapala u slatko sanjarenje o njemu:
Ponovno su bili u onoj istoj prostoriji, u onom istom trenutku, i ovaj put ih nitko nije prekinuo. Umjesto toga, on je nježno spustio svoje usne na njene, vani se začuo vatromet… a u njenoj sobi najednom započe zvoniti budilica. Kvragu, zaboravila ju je isključiti. Pogledala je umorno na sat i iznervirano bacivši deku na pod, ustala.
"Zašto je ovaj dan uopće morao započeti? Zašto je jučerašnji morao završiti? Zašto danas ne mogu vidjeti Damiana? Tko zna, bi li se sljedećim susretom riješile sve nedoumice?"
Sjetila se njegovog čudnog ponašanja u 2.dijelu koncerta. "Zašto je izbjegavao moj pogled? Je li to znači da će me odsad izbjegavati i da se nemam čemu nadati? Ne mogu, ne mogu, upala sam…"

Nije ni Damianu bilo puno drugačije. Već je 3 sata ležao u krevetu misleći na nju. I nikako da se izvuče iz toga i da započne dan.
Pustio je na liniji da svira Led Zeppelin: All my love jer to je sinoć sviralo u onom trenutku. Slušajući tu pjesmu, činilo mu se da opet osjeća miris njene kose. Mirisala je po jagodi. "Volim jagode", pomislio je osmjehnuvši se.
Duboko je udahnuo pokušavajući uhvatiti miris jagoda iz svog sjećanja. Htio ju je sada tu kraj sebe…
Ali ona nije njegova… ona je TUĐA… ona…ona miriše na jagode… ona pleše polako, zanosno, izgubljena u glazbi… na njenim zatvorenim kapcima ocrtavaju se zrake svjetlosti… zrake koje žele tu ostati, tu gdje bi i on htio biti…
htio bi biti poljupci koji padaju po njenim kapcima… htio bi primiti njenu kosu prstima, prinijeti ju svom licu i mirisati ju kako miriše na jagode…

Zario je glavu u jastuk duboko želeći da je ona njegova…

Pogledajte zadnju rečenicu iz prošlog posta… Jeste?
E pa može. Njen život može postati još kompliciraniji.

Sad malo prepuštam riječ Julie.

Bili smo sinoć na koncertu njegovog benda.
Bili su fakat super. I njegovi pokreti na pozornici, njegov glas kako odjekuje u dvorani, nježan i baršunast kad treba, pa malo promukao…
Još uvijek čujem njegov glas u glavi…

Bili smo mala publika vjerna bendu, no glasna. Cijelu večer smo stajali ispred pozornice, te plesali i pjevali iz svog glasa.
Ekipa je bila zakon, glazba i atmosfera neopisiva. Zatvorila sam oči i prepustila se glazbi. Lagano se ljuljajući u ritmu u ritmu, povremeno bih otvorila oči i susrela njegov pogled. Činilo se gotovo kao da me je promatrao s pozornice.

Nakon završetka 1.dijela koncerta bend je objavio kratku pauzu. Cijela ekipa, ja i bend smo izašli malo van na zrak. Nakon nekoliko minuta dio njih se vratio unutra.
A u u tom prešetavanju unutra-van, u malenom prostoru između vrata kluba i dvorane gdje se koncert održavao, našli smo se on i ja.
Zezali smo se oko nečeg i lagano sam ga piknula u rebra. On me počeo škakljati. U jednom trenutku našla sam se pritisnuta uza zid, dok me on i dalje škakljao.
No to škakljanje kao da je bila isprika da mi priđe sve bliže i bliže…
Pogledala sam mu oči. Zjenice su mu najednom postale tako velike (znanstvenici tvrde da nam se prošire zjenice u situacijama vezanima uz ljubav, uzbuđenje…)
Imala sam osjećaj da lagano upadam u njih. Njegove usne su bile tik do mojih. Shvativši u kakvoj smo situaciji, nekakav nemir mi je prošao tijelom.
Možda je on osjetio taj nemir jer smo se onda nas dvoje odmaknuli jedno do drugog. Već sljedeće sekunde vrata kluba su se otvorila i njegov frend, čudno nas pogledavši, ušao je unutra.

A naše usne, ostale su bez poljupca…

Ubrzo smo se svi opet smjestili ispred pozornice za 2.dio koncerta.
Zbunjeno sam pogledavala prema njemu, no nije mi više uzvratio pogled.
Kao da je i sam bio svjestan što smo sada gotovo učinili.

No nije tako. Julie nije primijetila da svaki put kad bi ona skrenula pogled, on bi ju pogledao s pozornice. Da, bio je svjestan najednom svega. No imao je iste dvojbe kao i Julie. "Ona ima dečka, ja tu ne mogu ništa!" razbijao si je glavu, no savršeno svjestan da je situacija bezizlazna jer on ju nakon ove večeri više nije mogao izbaciti iz glave.

Osim njih dvoje, vjerojatno je još samo jedna osoba znala da se nešto događa.
I ta osoba ju je sada gledala, pogledom joj prodirući u dušu…

Što mislite, je li poslušala vlastite dvojbe?

Ne, i dalje su se nalazili, ponekad sami, ponekad s društvom, pričali… pričali unedogled…

Bili su jednu večer na nekom koncertu s društvom.
Njen dečko nažalost nije mogao doći.
To je joj je bilo drago jer to je značilo da može provesti večer s Damianom (onaj zgodni neznanac)…
Ok, naravno da je imala grižnju savjesti, pa nije cura bez srca, ali neobjašnjivo je to što ju je vuklo Damianu…

Cijelu večer bili su si tako blizu, skakali zagrljeni s mnogobrojnom publikom. a kako je bila gužva i neki ljudi su prolazili ispred nje, bila je odgurnuta lagano unazad. Iza sebe je osjetila njegova prsa.
Kad su oni ljudi prošli, nije se vratila korak naprijed na mjesto gdje je prije toga stajala, već je ostala kod njega, tako lagano naslonjena na njegovo tijelo.
A on? Nije se činilo da se buni.
I toliko puta tijekom večeri morao se sagnuti do nje da bi mu ona na uho nešto rekla (zbog buke). Njoj je to išlo na ruku. I toliko puta je bila u iskušenju da ga, dok je tako sagnut prema njenim usnama, poljubi.

Nije.

Nije ga poljubila…

Ne da nije htjela, nešto drugo je problem.
U priči postoji još jedan problem osim njenog dečka.
A to je jedna njena frendica kojoj se Damian počeo sviđati, i koja je molila Julie da joj pomogne. A Julie nikome nije mogla reći svoje dvojbe, pa tako ni ta frendica nije znala što zapravo traži od Julie da napravi.

Julie je djevojka u vezi s voljenim dečkom. Sviđa joj se Damian. Osjeća li on što prema njoj? Prema nekim znakovima moglo bi se reći da osjeća.
No Julie nije sigurna, a nitko ništa otvoreno ne govori.
A frendica ju traži da joj Julie smjesti Damiana.

Hoće li ta šutnja u jednom trenutku kulminirati strašću među njima ili će Julie potisnuti to i pomoći frendici?

Može li njen život postati još kompliciraniji?

Proveli su cijeli dan dopisujući se preko sms-a.
U poruci za porukom činilo joj se da vidi komplimente.
U jednom trenutku joj je rekao i kako mu je drago što su se upoznali.
I njoj je bilo to drago, ali s druge strane, pomalo se bojala tog njihovog poznanstva – što bi moglo nastati, barem s njene strane?
Nije znala što on misli o njoj, sviđa li mu se ona, no što ako zbog toga što ga je upoznala dovede u pitanje svoju vezu?
A sve je bilo savršeno prije nego što ga je upoznala…
Živjela je dana za danom, samo za svog dečka…
I sada je ušao on u njen život. Zapravo, točnije bi bilo reći da je ona ušla u njegov, pošto je ona njemu prišla.

Svaka medalja, odnosno svaka priča ima 2 strane.
Da se nisu upoznali, propustila bi jednu divnu osobu, divnog prijatelja.
No sada on postaje nešto više od prijatelja, a to nije dobro…

Da se udalji od njega dok još može?

Počelo je onako kako većina stvari započinje, potpuno bezazleno.

Potpuno sretna s trenutnim stanjem svog života, uputila se jedne večeri na koncert. Trebala su nastupati dva benda koja još nikad nije čula. No nešto joj je govorilo da će ova večer biti i te kako dobra.
Povela je omanje društvo i dečka sa sobom.
Udobno su se smjestili na svojim sjedalima i koncert je ubrzo započeo.
Dok je prvi bend svirao, uočila je nekog poznatog – jednog svog frenda. Ispričala se društvu i otišla ga pozdraviti. Kratko su popričali, izmijenili novosti...
A tada je zamijetila njegovog zgodnog frenda koji je bio kraj njega.
Imao je podužu tamnu kosu koja se lagano uvijala, i sa zanimanjem je pratio koncert.
Frend ju je upoznao sa zgodnim neznancem. Tek što su neznanac i ona počeli pričat, društvo ju je pozvalo i morala se vratiti k njima.
Drugi bend je počeo sa svojom svirkom, i ona je sa nekim posebnim zadovoljstvom pratila njegove pokrete na pozornici, njegov glas…
Nije znala da je to početak nečega…
Sljedećih par dana često su se sretali, što igrom slučaja, što njenom sposobnošću da naleti u određeno vrijeme na određeno mjesto gdje je znala da će on tada biti ;P
Malo po malo, počeli su se družiti, i tako otkrivali da imaju puno zajedničkih tema za razgovor. Ona je malo po malo otkrivala još nešto: da joj se on počinje sviđati.
Shvatila je da svaki put nakon što bi se rastali, ona iznova vrti njihov razgovor u glavi. Nije se mogla riješiti pomisli na njega….

Ovaj blog ću graditi na vlastitom iskustvu, a nadalje na čistoj fikciji.
Dakle, u priči će se naći elementi mene i mog života, no neće sve navedeno biti istinito. Pa… da započnemo…


Bila je mlado djevojče, puno one djevičanske čistoće kojoj nas roditelji uče, no oduvijek tako znatiželjna da ta njezina znatiželja nije mogla ostati neudovoljena.
Morala je istraživati sve oko sebe, pa makar to značilo iznevjeriti očekivanja drugih i društvene norme.
Jednostavno, nije mogla odoljeti, morala je slijediti svoje srce.

Oduvijek se povodila za njim smatrajući da nikako drugačije ni ne može.
Svijet je bio tu da ga ona istraži, spozna…
Da spozna njegove čari i užitke.

Sa 14 godina otkrila je francuski poljubac. I s tadašnjim dečkom ga iskušala.
Bilo je to smiješno i slinavo, ni ipak i to je bio nekakav početak, zar ne?
Dosada je imala desetak dečki i nebrojeno mnogo simpatija, a između tih veza i desetak avanturica, onako brija bez ikakve obaveze na vezu.

Iskušavala je dalje svoje granice i granice dečkiju oko sebe.
Shvatila je da ju koketiranje zabavlja.

Problem je nastao kada joj je pažnju privukao jedan dečko. Naime, ona je već u vezi s jednim dečkom.
A po prirodi nemirna duha, nije se mogla zadovoljiti ovom trenutnom (iako lijepom i ispunjenom sve do trenutka kada drugi dečko ulazi u priču) vezom.
Njen duh je tražio uzbuđenja…
I po njenom dobrom starom običaju, srce joj se uznemirilo, poskočilo, a glasić u glavi govorio kako tog dečka želi imati…
Privlačio ju je on i ta moguća avantura…
Kažem avantura jer se činilo da to ne bi bilo dugog vijeka…
Ipak, što joj je sada činiti? Njena okolina joj radi pritisak da ništa ne poduzima, da se ništa ne smije dogoditi; a njen duh joj radi upravo suprotni pritisak…